im. s. 〈G ìgralīšta; mn. N ìgralīšta, G ìgralīštā〉 1. otvoreni prostor za sportsku igru [nogometno ~; rukometno ~]; sin. (teren) 2. otvoreni prostor za dječju igru s toboganom, ljuljačkama i sl. [dječje ~]

prid. 〈G ȉgrānōg(a); ž. ȉgrānā, s. ȉgrānō〉 koji se igra ili glumi [~ film]

im. s. 〈G ìgrānja〉 1. sudjelovanje u igri, provođenje vremena u igri 2. tumačenje uloge u kazališnome komadu, na filmu ili televiziji 3. pren. lakomisleno izvrgavanje opasnosti; sin. kockanje

im. ž. 〈G igraònicē; mn. N igraònice, G igraònīcā〉 zatvoren prostor u kojemu se organizira zabava i igra za djecu [~ u vrtiću; sportska ~]

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉgrām, 3. l. mn. ìgrajū, imp. ìgrāj, aor. ìgrah, imperf. ȉgrāh, prid. r. ìgrao, prid. t. ȉgrān〉 1. 〈prijel.〉 a. sudjelovati u igri [~ šah] b. tumačiti ulogu u kazališnome komadu, na filmu ili televiziji [~ glavnu ulogu]; sin. glumiti 2. 〈neprijel.〉 prikazivati se na televiziji, u kinu ili kazalištu [Koji film igra danas u 6?] • ìgrati se 〈povr.〉 1. zabavljati se čime, provoditi vrijeme u igri [Djeca se igraju igračkama.] 2. pren. lakomisleno se izvrgavati opasnosti [~ se svojom budućnošću; ~ se životom]; sin. kockati se v. pod kockati ◇ ~ se lovice sudjelovati u dječjoj igri u kojoj na smjenu jedan sudionik lovi druge; ~ se skrivača sudjelovati u dječjoj igri u kojoj na smjenu jedan sudionik traži ostale koji su se skrili dok je on žmirio

im. m. 〈G ȉgrokāza; mn. N ȉgrokāzi, G ȉgrokāzā〉 kaz., knjiž. 1. 〈jd.〉 jednostavna dramska književna vrsta koja obuhvaća djela namijenjena scenskoj izvedbi 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [dječji ~; lutkarski ~] ◇ radijski ~ knjiž. 1. vrsta igrokaza koja obuhvaća djela namijenjena radijskoj izvedbi 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. (radioigra, radioigrokaz)

im. ž. 〈G iguànē; mn. N iguàne, G iguánā〉 zool. veliki gušter koji živi u američkim tropskim područjima i na Madagaskaru [zelena ~]; sin. (legvan)

os. zam. 〈GA〉 v. pod oni, one, ona

usk. izriče prijezir [Ih, i on je tu!]; sin. pi, pih

im. m. 〈G ihtiosàura, I ihtiosàurom; mn. N ihtiosàuri, G ihtiosàūrā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina izumrlih gmazova nalik na ribu 2. pripadnik istoimene skupine

neodr. zam. 〈G ȉjednōg(a), D ȉjednōm(u/e), A ȉjedan/ȉjednōg(a), L ȉjednōm(e/u), I ȉjednīm; ž. ȉjedna, s. ȉjedno〉 označuje uključivanje barem jednoga predmeta ili osobe; sin. ikoji; ant. nijedan

im. ž. 〈G ijékavicē〉 razg. v. ijekavski

prid. 〈G ijékavskōg(a); ž. ijékavskā, s. ijékavskō〉 jez. 1. koji se odnosi na govore u kojima se jat izgovara kao ije ili je [~ refleks; ~ govor] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 govor hrvatskoga jezika u kojemu se jat u dugim slogovima izgovara ije, a u kratkim je; sin. ijekavica razg.

()pril. u barem kojemu neodređenom trenutku, kad bilo

neodr. zam. 〈G ȉkakva, DL ȉkakvu, A ȉkakav/ȉkakva, I ȉkakvīm; ž. ȉkakva, s. ȉkakvo〉 označuje uključivanje barem jednoga predmeta ili osobe bez obzira na osobine, bilo kakav; ant. nikakav

pril. na bilo koji način, bilo kako

im. ž. 〈G íkavicē〉 razg. v. ikavski

prid. 〈G íkavskōg(a); ž. íkavskā, s. íkavskō〉 jez. 1. koji se odnosi na govore u kojima se jat izgovara kao i [~ refleks; ~ govor] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 govor hrvatskoga jezika u kojemu se jat izgovara i; sin. ikavica razg.

im. ž. 〈G ikebànē; mn. N ikebàne, G ikebánā〉 1. način izradbe ukrasnih predmeta od cvijeća, bilja i drugih prirodnina uobičajen u Japanu od davnine 2. ukras napravljen na istoimeni način

neodr. zam. 〈G ȉkojēg(a), DL ȉkojēm(u), A ȉkojī/ȉkojēg(a), I ȉkojīm; ž. ȉkojā, s. ȉkojē〉 označuje uključivanje barem jednoga predmeta ili osobe; bilo koji; sin. ijedan; ant. nikoji

im. ž. 〈G ìkonē; mn. N ìkone, G ȉkōnā〉 1. sakralna slika u istočnome kršćanstvu 2. inform. sličica na računalnome zaslonu koja prikazuje određeni dio računala, određenu datoteku ili program

im. ž. 〈G ȉkrē〉 zool. riblja jajašca

im. m. 〈G ȉksa; mn. N ȉksevi, G ȉksēvā〉 naziv za slovo x latinske abecede

pril. bilo kojim smjerom, bilo kojim putom, kud bilo; sin. ikuda, kudgod

pril., usp. ikud

prid. 〈G ȉlegālna; odr. ȉlegālnī, G ȉlegālnōg(a); ž. ȉlegālna, s. ȉlegālno〉 v. nezakonit, protuzakonit

pril. v. nezakonito, protuzakonito

vez. 1. povezuje riječi označujući mogućnost izbora [Je li pravilno reći izvještaj ~ izvješće?; Kupi jabuke ~ šljive.]; sin. odnosno 2. povezuje surečenice u nezavisnosloženoj rastavnoj rečenici [Pitaj Anu ~ pitaj Petra.]; sin. odnosno ◇ ili... ili udvojeni veznik, naglašuje rastavni odnos, nužnost izbora [Ili ja ~ on.; Ili idi u kino ~ ostani kod kuće.]

im. m. 〈G ilírca, V ȉlīrče; mn. N ilírci, G ìlīrācā〉 pripadnik ilirskoga pokreta

prid. 〈G ilírčeva; ž. ilírčeva, s. ilírčevo〉 koji pripada ilircu

prid. 〈G ìlīrskōg(a); ž. ìlīrskā, s. ìlīrskō〉 1. koji se odnosi na Iliriju ili Ilire 2. koji se odnosi na ilirce i njihov književni pokret 3. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. izumrli jezik kojim su govorili Iliri 4. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez., zast. naziv za hrvatski jezik u različitim povijesnim razdobljima

im. ž. 〈G ȉlovačē〉 1. glina od žute do tamnocrvene boje s mnogim primjesama 2. geol. tlo od istoimene gline

prid. 〈G ȉlovasta; odr. ȉlovastī, G ȉlovastōg(a); ž. ȉlovasta, s. ȉlovasto〉 koji sadržava ilovaču, u kojemu ima ilovače [ilovasto tlo]

im. ž. 〈G ilustrácijē; mn. N ilustrácije, G ilustrácījā〉 1. lik. fotografija, slika ili crtež najčešće u knjizi, novinama ili časopisu koji prikazuje i objašnjava dio sadržaja teksta ili ga samo ukrašava 2. slikovito tumačenje, tumačenje s pomoću slika, crteža, komentara, primjera ili drukčije izrečenoga teksta

im. m. 〈G ilùstrātora, V ilùstrātore; mn. N ilùstrātori, G ilùstrātōrā〉 osoba koja izrađuje ilustracije

im. ž. 〈G ilùstrātoricē; mn. N ilùstrātorice, G ilùstrātorīcā〉 žena koja izrađuje ilustracije

prid. 〈G ilùstrātoričina; ž. ilùstrātoričina, s. ilùstrātoričino〉 koji pripada ilustratorici

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ilùstrīrām, 3. l. mn. ilustrírajū, imp. ilùstrīrāj, aor. ilustrírah, imperf. ilùstrīrāh, prid. r. ilustrírao, prid. t. ilùstrīrān〉 1. ukrasiti/ukrašavati ilustracijama knjigu, časopis ili tekst [~ knjigu] 2. potvrditi/potvrđivati što primjerima, učiniti/činiti što jasnijim i razumljivijim [~ tvrdnju]

im. ž. 〈G ilúzijē; mn. N ilúzije, G ilúzījā〉 1. obmana osjetila, netočno zapažanje 2. neosnovana nada

os. zam. 〈D〉 v. pod oni, one, ona

im. ž. 〈G imaginácijē; mn. N imaginácije, G imaginácījā〉 sposobnost stvaranja predodžaba [bujna ~]; sin. (fantazija), mašta

im. m. 〈G imáma, V ȉmāme; mn. N imámi, G imámā〉 1. rel. muslimanski vjerski službenik koji predvodi skupne molitve 2. 〈jd.〉 naslov važnih ljudi u muslimanskome svijetu 3. osoba s istoimenim naslovom

im. s. 〈G imánja; mn. N imánja, G imánjā〉 zemljišni posjed [veliko ~; seljačko ~]; sin. gospodarstvo

im. s. 〈G ìmānja〉 1. bivanje vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti; sin. posjedovanje 2. držanje u vlasti, pod svojim nadzorom ili utjecajem; sin. (posjedovanje)

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȉmām/imádem/ìmadnēm, 3. l. mn. ìmajū/imàdū/ìmadnū, imp. ȉmāj/imàdi/ìmadni, aor. ìmah/ìmadoh, imperf. ȉmāh/imàdijāh/ìmađāh, prid. r. ìmao, prid. t. ȉmān, pril. s. ìmajūći/imàdūći, pril. p. ȉmāvši〉 1. 〈prijel.〉 a. biti vlasnikom kakve imovine ili vrijednosti [~ kuću; ~ psa]; sin. posjedovati b. držati pod svojim nadzorom ili utjecajem [~ svu vlast u državi]; sin. (posjedovati) c. biti nositeljem kakve tjelesne ili psihičke osobine [~ plave oči; ~ ugled; ~ loš karakter] d. biti određene dobi [~ deset godina] e. biti s kim u kakvu odnosu [~ sestru; ~ obitelj] f. nositi što na sebi ili uza se [~ kapu na glavi; ~ torbu u ruci] g. biti u određenome raspoloženju ili stanju [~ briga; ~ visoku temperaturu] h. biti određene mjere, biti izražen mjerom [Zid ima tri metra.; Do vrha ima tri sata hoda.] i. sastojati se od čega [Kuća ima dva kata.; Kutija ima poklopac.] j. biti pred čim što se treba uraditi ili dogoditi, biti obvezan što učiniti [Danas imamo razredni sastanak.; Ovaj tjedan svi razredi imaju test.] k. bolovati ili patiti od čega [~ upalu pluća; ~ glavobolju] 2. 〈3. l. neprijel.〉 označuje prisutnost ili postojanje [Na ovome svijetu ima svakakvih ljudi.; U boci ima vode.]; ant. nemati

im. m. 〈G imbecíla, V ȉmbecīle; mn. N imbecíli, G imbecílā〉 1. med. osoba koja ima stupanj mentalne zaostalosti između debila i idiota 2. pogr. osoba smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe; sin. debil, idiot, kreten

im. s. 〈G ȉmena; mn. N imèna, G iménā, DLI imènima〉 1. riječ kojom se imenuje, naziva ili označuje pojedinačno biće, stvar, pojava ili mjesto [dati ~ djetetu; krsno ~; ~ grada] 2. pren. prihvaćeno pozitivno mišljenje o kome [steći ~ u društvu; uživati ~; izgubiti ~]; sin. ugled

im. ž. 〈G ìmelē; mn. N ìmele, G ȉmēlā〉 bot. zimzelena nametnička biljka koja živi u krošnji bjelogoričnoga drveća [bijela ~]